Gotovo ceo svet je 1970-ih i 1980-ih godina bio opsednut jarkim, veštačkim bojama u hrani. Šarenilo je postalo simbol modernog izgleda i privlačnosti – naročito kada su u pitanju proizvodi namenjeni deci. Bombone, gazirani sokovi, žitarice za doručak i čak mlečni proizvodi počeli su da se pune veštačkim bojama. Hrana je izgledala živopisnije nego ikad, ali uz cenu koja je decenijama negativno uticala na zdravlje ljudi.
Iako su ih mnoge studije povezivale sa potencijalnim negativnim efektima na zdravlje, uključujući hiperaktivnost kod dece, alergijske reakcije i potencijalnu opasnost od izazivanja kancera, njihova upotreba je godinama ostala nepromenjena – delom zbog snažnog uticaja prehrambene industrije, a delom zbog sporog regulatornog sistema.
Danas se situacija menja, pa je u SAD-u i u Evropi sve veći pritisak na proizvođače da uklone sintetičke boje i zamene ih prirodnim alternativama. U aprilu 2025, američki ministar zdravlja Robert F. Kennedy Junior najavio je plan za postepeno ukidanje boja na bazi nafte do kraja sledeće godine, nazivajući ih otrovima. Ovaj preokret označava kraj jedne duge i intenzivne ere šarene i nezdrave hrane. U mnogim zemljama EU ove boje su već zabranjene za upotrebu u prehrambenoj industriji.
Po ugledu na kalifornijski zakon koji je donet 2024. godine, a kojim su ukinute pojedine veštačke boje iz hrane, američka Uprava za hranu i lekove, FDA, preduzela je mere za njihovo postepeno izbacivanje na nivou cele prehrambene industrije sa krajnjim rokom do 15. januara 2027. godine.
Radi se, naime, o osam boja među kojima su:
– crvena br.40 (E 129 – nalazi se u slatkišima, cerealijama, sportskim napicima, dekoracijama za kolače, džemovima…)
– žuta br. 5 ( E 102 – Tetrazin – u slatkišima, cerealijama, sokovima, jorugtu, začinima…)
– žuta br. 6 (E 110 – u slatkišima, kobasicama, pekarskim proizvodima, siru, supama…)
– plava br. 1 (E 133 – u sladoledima, konzerviranom grašku, supama, mlečnim proizvodima…)
– plava br. 2 (E 132 – najčešće u slatkišima, sladoledu, grickalicama, kobasicama…)
– zelena br. 3 (E 143 – u konzervisanom povrću, slatkišima, sladoledima, dresinzima, sokovima…)
– citrusno crvena br. 2 (E 121 – pojačava boju pomorandži u SAD, posebno onih iz Floride)
– narandžasta B (koristi se isključivo za hot dogove i kulen).
U SAD-u najviše su korišćene crvena br.40 i žute br. 5 i br. 6, dok su od ovih boja u Evropskoj uniji E 102, E 110, E 129, E 133 i E 143 ukinute. Narandžasta B nije nikada korišćena u Eu i Srbiji. Za boju E 132, Evropska agencija za bezbednost hrane, EFSA, je 2023. godine samo smanjila granicu za toksične elemente, odnosno ponovo potvrdila prethodno utvrđenu dozvoljenu vrednost od 5 mg/kg telesne težine dnevno. Međutim, postavlja se pitanje o tome koliko slatkiša danas deca konzumiraju u toku dana, jer ovu granicu mogu veoma lako da pređu.
FDA sugeriše proizvođačima da ubrzaju uklanjanje naročito crvene br. 3 iz hrane i pre nego što istekne navedeni rok, kroz dobrovoljnu akciju industrije. Neki od najvećih proizvođača u ovom sektoru, kao što su Nestle, General Mils, Craft Heinz i Conagra već od juna ove godine otpočeli su eliminaciju ovih boja iz svojih proizvoda.
Istovremeno, u FDA se odlučuje o tome koje će četiri nove prirodne boje zameniti veštačke koje se ukidaju. U maju 2025. godine odobrene su tri boje koje mogu da se koriste – ekstrakt Geldeira plave boje (za koju se čeka odobrenje i u EU), ekstrakt cveta leptir graška i kalcijum fosfat.
Ukidanje, recimo, crvene br. 3 povlači sa sobom izmene za oko 9000 brendiranih proizvoda u SAD. To znači da će i potrošači morati da se naviknu na bleđe proizvode, možda čak i malo izmenjenog ukusa, ali sa svakako snažnom porukom da će sada biti bezbedniji za naše zdravlje.
Iako su ove regulatorne promene apsolutno pozitivne, pritisak da se što pre zamene predstavlja značajan izazov za prehrambenu industriju, s obzirom na to da se prelazak na prirodne boje ne može realizovati jednostavnom zamenom u recepturi. Uvođenje novih, često znatno osetljivijih pigmenata zahteva višemesečna istraživanja, pažljivo testiranje i precizno usklađivanje sa postojećim formulacijama, kako bi se očuvali kvalitet, ukus i bezbednost proizvoda.
Pojedini stručnjaci su zabrinuti da se zbog ishitrenosti ne dogodi da se odobre boje koje nisu dovoljno ispitane i testirane. Istovremeno, prozvođači se žale na pritisak od strane FDA da u ovom kratkom roku pređu na prirodne alternative, jer mogu nastati tehnički problemi kao što su nestabilnost boje, uticaj na ukus ili možda kraći rok trajanja. Prirodne boje, kako navode, zahtevaju različite pristupe u proizvodnji, modifikovanja recepture i pojačanu bezbednost. Kao poslednje, ali ne manje značajno, nalazi se i pitanje promene ambalaže koja će odgovarati novim zahtevima, a koji se poklapa sa izmenama regulativa za pakovanje hrane.