Skoro svuda u svetu postoji porast epidemije hroničnih bolesti poput gojaznosti, kardiovaskularnih oboljenja, dijabetesa tipa 2, zavisnosti od šećera, soli i sl. Stručnjaci su saglasni da ti zdravstveni problemi u najvećoj meri potiču od neadekvatne ishrane, a pojačani su i generalno lošim životnim navikama.
Tehnološki razvoj u prehrambenoj industriji doveo je do mnogih korisnih inovacija, ali je istovremeno otvorio vrata za kreiranje formulacija koje zadovoljavaju brz tempo života današnjeg potrošača. Kada o tome govorimo, obično je u pitanju industrijska prerada hrane radi dobijanja namirnica sa poboljšanjim ukusom, lakše dostupnosti i jednostavnije pripreme.
24. jula ove godine, Ministarstvo zdravlja i socijalnih usluga i Ministarstvo poljoprivrede SAD zatražilo je od stručnjaka mišljenje u vezi sa utvrđivanjem jedinstvene definicije ultra-prerađene hrane. Kada definicija bude uspostavljena, američka administracija planira da na određeni način reguliše proizvode koji spadaju u tu grupu. Iako još uvek ne postoji precizna definicija, u podacima koje su tom prilikom izneli, navodi se da ultra-procesuirana hrana čini više od 70% upakovanih namirnica koje se nalaze policama supermarketa u SAD, kao i da deca više od 60% dnevnog unosa kalorija upravo dobijaju iz takve hrane.
Šta onda možemo da kupujemo, čime da se hranimo? Brz ritam života ne neguje naviku za svakodnevno krčkanje domaćih jela. Šta izabrati za doručak i večeru? Ono što je uglavnom na trpezi su hlebovi svih vrsta pa i integralni, jogurti, suhomesnati proizvodi, musli … To je, zapravo, ono što, pored gaziranih i zaslađenih pića, grickalica, slatkiša, gotovih jela i brze hrane spada u ultra-prerađenu hranu.
Ovaj termin je osmislio i popularizovao profesor Karlos Monteira sa Univerziteta u Sao Paulu i 2009. goidine ga uvrstio u svoju klasifikaciju hrane, poznatu kao NOVA sistem. Pod ultraprerađenom hranom on je podrazumevao industrijski procesuirane prehrambene proizvode sa sastojcima koji se retko ili nikada ne koriste u kuvanju (veštačke boje, arome, emulgatori, velike količine dodatog šećera ili soli, i sl), izmenjenog osnovnog ukusa, osmišljeni da budu ukusni i da privlače potrošače. NOVA sistem deli prehrambene proizvode u četiri grupe: neprerađeni ili minimalno prerađeni prehrambeni sastojci, prerađena hrana i ultra-prerađena hrana (u koje spadaju industrijski proizvod sa pet ili više sastojaka među kojima mogu biti aditivi i veštačke supstance koje se obično ne koriste u kuvanju). Ta definicija je ubrzo masovno prihvaćena najpre u Americi, a potom u Evropi i Aziji. Nakon toga, sprovodila su se razna ispitivanja koja su u dokazivala da ova ultraprerađena hrana zaista povećava rizik od kardiovaskularnih i neurodegenerativnih oboljenja, kao i dijabetesa tipa 2.
Stručnjaci se slažu da je neophodno podstaći bolje informisanje potrošača, ali se istovremeno suočavaju s velikom dilemom – šta tačno treba odrediti kao ultra-prerađenu hranu? Koje proizvode ljudi treba da konzumiraju ako se na policama supermarketa nalazi 70% namirnica koje spadaju u nezdravu hranu? Mišljenja su podeljena, ali je kod većine prisutno uverenje da nije svaka prerađena hrana nužno loša. Upravo zato predstoji dug put do postizanja usaglašenosti oko toga šta zapravo jeste nezdrava ultra-prerađena hrana.